Još malo nevolja

Sada tek vidim zašto su teške pripreme za maraton. Ima toliko toga što te može izbaciti iz plana treninga, a na što nažalost ne možete utjecati.

Taman sam se vratio u trening nakon dugačke stanke kada me je sredinom ovoga tjedna zaskočila ozljeda. Upalila mi se ahilova tetiva na desnoj nozi, na spoju s listom.

Preporuka doktora-svih-doktora je da malo pauziram, pijem brufene i hladim bolno mjesto. Evo, nakon par dana je 90% ozljede sanirano te se nadam da ću sutra ipak moći trčati zagrebački polumaraton.

Kada sam počinjao ove pripreme radovao sam se jer sam mislio da ću biti u top formi za ovu utrku te da ću na njoj moći postići svoj osobni rekord. No, čini se da ću ipak srušiti jedan drugi svoj rekord – koliko najsporije mogu istrčati polumaraton. Dr. Vlahek mi je čak savjetovao da ne trčim ovu utrku, ali sam mu rekao da ga ne mogu poslušati jer mi ova utrka znači previše i da je moram završiti. Kompromisno smo došli do toga da pratim pacemakera koji vodi maratonce na 4:00, a polumaratonce na 2:00.

Ostaje mi još tri tjedna da se oporavim i pripremim za završavanje svoj prvog maratona! Nadam se da me nitko neće pitati koji rezultat očekujem u Atheni. 🙂

Što reći, osim da sutra izađete na ulice i podržite maratonce …. baloni, trube, vuvuzele su dobrodošle. 😉

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.